18. 07. 2022.

Upoznajte Stefana Jarića


Mladog istraživača čiji je zadatak da integriše fiziku i nauku o materijalima u kompaktan i minijaturizovan čip koji ima (bio)senzorske moći


  1. Šta za Vas znači to što ste istraživač- pripravnik u Institutu BioSens, mestu gde se ljudi bave svetskom naukom, a inovativne ideje materijalizuju zarad dobrobiti društva?

 

Sticanje naučnog iskustva. Mislim da je ovo možda najvažnija stavka sa kojom bih mogao da odgovorim na ovo pitanje. Baviti se naukom je zahtevan posao, iako nekome ko nije iz ove branše to pomalo teško da shvati, jer možda ne razume kako je to nauka posao ili prosto ne zna šta to podrazumeva. Istraživanje u nauci je splet kontinualnog učenja i sticanja ogromnog iskustva. Učenje podrazumeva da nešto razumem kako bih sebi olakšao dalji put istraživanja. Sa druge strane, sticanje ogromnog iskustva pomaže mi da brže učim, da predosetim ili pretpostavim ishode u radu, odnosno istraživanju. Tu je i vreme. Radni dan naučnika može da traje veoma dugo, posebno ako se eksperiment oduži, ili se rodi neka ideja koja se implementira na licu mesta.

 

Saradnja. Imati priliku da sarađujem sa kolegama iz različitih naučnih disciplina je ono što je jedinstveno za BioSens i ono što mi je pomoglo da izađem iz kruga jedne naučne oblasti, što je u mom slučaju fizika. Smatram da je danas multidisciplinarnost neophodna kako bi se ideje implementirale u neki proizvod brže i efikasnije. Ovde bih uključio i saradnju sa svetskim institucijama kroz međunarodne projekte. Šansa koja se pruža mladim istraživačima da putuju i proširuju svoje znanje je samo doprinos nama mladima, ali i instututu.

 

Bavljenje naukom. Ovo je nešto što ide uz moj karakter.

 

  1. Na kojim projektima radite i kakva je Vaša uloga u njima?

 

Kao mladom istraživaču i studentu doktorskih studija, na prvom mestu bih postavio istraživanje koje radim za svoju doktorsku tezu. Iako zvanično istraživanje nije deo nijednog projekta u većoj meri, smatram da je mi je ono najvažniji „projekat“ u ovom trenutku. Trenutno sam deo nekoliko projektnih timova:

  • IPANEMA – bavim se razvojem grafenskih biosenzorskih platformi za detekciju cijanotoksina;
  • NANOFACTS – radim na razvoju biosenzora za detekciju biomarkera, kao i mikrofluidičnih platformi za integraciju u laboratoriju-na-čipu;
  • RealSense – istražujem mogućnosti detekcije amonijaka u medijumu za rast ćelija;
  • MicroLabAptaSens – razvijam nove biosenzorske platforme na bazi grafenskih materijala za detekciju najčešćih patogena u hrani

 

 

  1. Koja istraživanja su u Vašem fokusu i šta Vas je podstaklo da se tome posvetite?

 

S obzirom na to da radim na istraživanju koje pripada mojoj doktorskoj tezi, mislim da je to moja najvažnija okupacija. Istraživanje se bavi razvojem novih biosenzorskih rešenja na bazi grafenskih tranzistora sa efektom polja za detekciju zagađivača u hrani, poput mikotoksina i cijanotoksina. Kao fizičaru, potrebno mi je ne samo da razvijem platformu koja će imati mogućnost tačne i pouzdane detekcije ovih zagađivača, već se moje istraživanje fokusira na mehanizme i principe detekcije, koje uključuju dosta eksperimentalnog i teorijskog rada. Pored toga, radim na razvoju drugih tipova biosenzora koji koriste grafen ili njegove derivate kao aktivni materijal. Kada sam došao da radim istraživanje na BioSens, nisam odmah znao da će mi pomenuto istraživanje biti fokus, ali me je brzo zainteresovala priroda i složenost ove teme da se posvetim maksimalno i da mi to bude naučna ekspertiza. Zajedno sa svojim mentorom smo jedini koji trenutno radimo sa grafenskim materijalima na institutu i mislim da je to veoma važno za mene da budem okosnica buduće grupe istraživača koja će se baviti grafenskim materijalima ovde. Da budem iskren, ono što me u isto vreme i motiviše i demotiviše jeste neuspeli eksperiment. Motivaciju pronalazim u želji da eksperiment uspe, ali tako što pokušavam da otkrijem gde je moguća greška. Prirodno je u čoveku da se razočara u neuspeh, pa treba biti realan i reći da “propali eksperiment” može negativno da utiče na dalji rad. Ali takvo stanje brzo prođe (posebno kada se upustim u neku “off-topic” priču sa kolegama iz kanca). I zapravo to je ono što mi najviše prija, dinamičan put kroz istraživanje! Ali kada je eksperiment uspešan, onda je naravno tu samo motivacija za buduće uspehe.

 

  1. Zašto su ta istraživanja važna i kako će promeniti svet? Da li će i obični građani imati benefite od toga?

 

Istraživanja na polju (bio)senzorike se najviše fokusiraju na traženju novih kombinacija materijala i   elemenata za prepoznavanje analita, kako bi se postigla što veća osetljivost, bolja specifičnost i brz odziv. Upravo se ovakvi ciljevi postavljaju i u mojim istraživanjima. Grafen je poznat kao materijal sa izuzetnim električnim karakteristikama i upravo se te osobine koriste kako bi se postigle performanse koje nadmašuju dosadašnje u literaturi. Postizanje ovakvih performansi i njihovo reprodukovanje je važno, jer postoji potreba za prevazilaženjem trenutnih standardnih metoda za analizu uzoraka. Te analize su dosta pouzdane i tačne, međutim za njih je potreban obučen kadar i one mogu da traju danima od momenta uzorkovanja. Današnje potrebe su drugačije. Naime, potreba za brzim i preciznim analizama je sve veća, kao i analiziranje na mestu, što je velika prednost biosenzora u odnosu na laboratorijske analize. Zbog toga je uvek fokus da se razviju rešenja koja će moći da koriste obični građani bez prethodnog poznavanja metode analiziranja.

 

 

  1. Često sarađujete sa istraživačima iz Evrope, ali i iz celog sveta. Koliko je važna ta razmena ideja i znanja?

 

Mislim da je za BioSens, kao mladom instututu, saradnja sa naučnim institucijama iz Evrope i sveta preko potrebna, jer se na taj način institut stavlja na mapu naučnih centara. Druga stvar je popularna engleska fraza u nauci – knowledge transfer. Za nas, mlade naučnike, je veoma korisno da stičemo znanje kroz odlaske u svetske institucije, da vidimo na koji način se tamo planiraju i realizuju istraživanja, kako funkcioniše jedna istraživačka grupa i da naravno ostvarujemo buduću saradnju sa njima.

 

Imao sam priliku da posetim nekoliko svetskih univerziteta i istraživačkih grupa kroz projekte Evropske komisije. Svaka od tih poseta je bila novo iskustvo za mene i prilika da naučim neku novu tehnologiju ili neke nove metode. A svakako jedinstvena prilika da se obiđe svet!

 

  1. Šta mislite da je najveća odgovornost istraživača i naučnika danas?

 

Najveća odgovornost naučnika je da pre svega sledi kodekse nauke i da iznosi činjenice koje su rezultat čisto eksperimentalnog ili teorijskog saznanja. Možda je to upravo i onaj najteži deo za istraživača, odnosno naučnika – da ubedi obične građane da je njegova studija realna i tačna. Posebno danas, u eri društvenih mreža, kada svako pomisli da može da predstavi teoriju o nečemu iako nema predznanje za relevantnu oblast, onda se vera u naučnike nažalost smanjuje. Zbog toga smatram da je odgovornost naučnika da objasni svoje istraživanje i prenese rezultate istih na običan svet veoma velika danas. Takođe, dodao bih i razvoj čovečanstva, koji sa sobom nosi velike izazove, poput hrane, ekonomskog razvoja ili životne sredine. Smatram da je na naučnicima da vode razvoj čovečanstva u pravom i održivom smeru.